PROJEKT „STARINE“ U ODGOJNOJ SKUPINI SOVICE
Listajući knjige i slikovnice u kutiću čitanja, djeca su se zainteresirala za knjigu „Prašnjavko“ Želimira Hercigonje. Priča je to o patuljku Prašnjavku koji živi na tavanu, voli prašinu i stare napuštene stvari. Pročitali smo dio priče, pogledali fotografije i ilustracije i to je bilo dovoljno da potakne djecu na razgovor o tome što tko ima na tavanu:
L.P. „To je rupa u krovu gdje držimo stvari.“
L.H. „Ja sam bila kod bake na tavanu. Vidjela sam tamo stare stvari. Kutije... i smeće...“
S.I. „Ja imam kutije na tavanu, pogledao sam unutra, a tam su igračke i neke vrećice.“
H.B. „Baka i deda imaju na tavanu stare igračke.“
T.D. „Ja volim ići na tavan. Tam sam vidjela barbike.“
Dogovorili smo se da će svatko pogledati što ima na tavanu i ako nađe nešto zanimljivo, da će donijeti u vrtić. Ubrzo se u vrtiću našlo nekoliko starih pegli, fenjer, stara glinena posuda, heklani tabletići, narodna nošnja i još mnoštvo različitih predmeta koje su naši preci izrađivali i koristili. Tako je naša grupa Sovice ušla u projekt „Starine“.
Ciljevi projekta su nam bili kod djece potaknuti svijest o bogatoj kulturnoj baštini i o potrebi čuvanja tradicije i starina od zaborava. Također smo željeli potaknuti razvoj pozitivnih stavova i odnosa prema prirodnoj i društvenoj okolini, obitelji i kulturi.
Interes za donesene stvari je bio iznimno velik i još uvijek traje. Glinena posuda nas je potaknula na razgovor o lončarstvu. Pokušali smo od glinamola napraviti istu takvu posudu i zaključili da nije baš jednostavno.
Fenjer i pegla su također bili poticaji za likovno stvaralaštvo.
U centru obiteljskih igara svoje su mjesto našli stari radio, gramofon, starinsko posuđe, heklani tabletići, hrvatske drvene tradicijske igračke (konj, guralica leptir), drveno korito, stare crno-bijele fotografije itd. Nakon znatiželjnih istraživanja i mnoštva postavljenih pitanja o tim starim predmetima djecu su ih koristila u svakodnevnim aktivnostima i igri.
Još zanimljivih informacija i fotografija pronašli smo u knjigama „Pitanja i odgovori“ i „Sto izuma koji su promijenili svijet“. To im je dalo dodatan uvid u svijet starina. Bili su iznenađeni spoznajom da nekada u kući nije bilo struje, vode, telefona i TV-a. Od prikupljenih fotografija i ilustracija napravili smo plakat i malu izložbu o tome kako su pojedini predmeti izgledali u prošlosti, a kako izgledaju u sadašnjosti.
Interes djece za starine poslužio je i za aktivnosti u centru početnog čitanja i pisanja. Djeci smo kao poticaj ponudili staru pisaću mašinu (koju su djeca nazvala kompjuter). Pisaća mašina pokazala se najzanimljivijim predmetom u cijelom projektu.
Zanimljivi su bili i ručno vezeni ručnici koje nam je posudila jedna baka. Pojedinci su se pitali kako se rade(vezu) ukrasi. Prateći njihov interes, pripremile smo im malo tvrđi materijal i plastične igre, pa su se mogli okušati i u vezenju. Zanimljivo je da su veći interes za tu aktivnost pokazali dječaci iz grupe.
Posebnu pažnju posvetili smo narodnoj nošnji zelinskog kraja. Pokazali smo ju djeci i upoznali ih s dijelovima nošnje, istraživali kako se tkalo platno i kako je nastala nošnja. Priča „Tko je Videku napravio košuljicu“ F. Levstika pomogla je djeci lakše shvatiti proces dobivanja platna i šivanja odjeće. O tkanju nam je svoja saznanja ispričala djevojčica L.H. Pokazala nam je fotografije kako je s bakom tkala platno na tkalačkom stanu. Njena baka i danas izrađuje platno kao što se i nekada radilo. I u toj radnji su se djeca mogla okušati na našem malo vrtićkom tkalačkom stanu.
Tijekom trajanja projekta djeci smo puštali tradicijsku glazbu, imajući na umu potrebu poticanja razvoja slušne percepcije i dječjeg kreativnog izražavanja i stvaranja. Također su gledali i slušali nastupe hrvatskih folklornih grupa. Osobitu čast svojim gostovanjem vrtiću ukazao nam je gospodin Alan Kanski, voditelj orkestra ansambla LADO. S puno strpljenja, znanja i volje predstavio nam je cimbal, tradicijsko glazbalo jedinstvenog zvuka. Svako je dijete dobilo priliku zasvirati na cimbalu, što su s oduševljenjem prihvatili. Iskustvo je to kojeg će se djeca dugo sjećati.
Licitarsko srce je hrvatski tradicionalni suvenir koji također treba sačuvati od zaborava. Većina djece ga je prepoznala i otkrila da ga imaju kod kuće. Posebnu radost djece i snažne doživljaje izazvalo je i gostovanje medičarskog obrta „MILEK“. Djeca su aktivno sudjelovala u aktivnostima koje nam je obitelj Škledar pripremila (slušanje priče o nastanku licitarskog srca, „cifranje“ licitarskog srca, izrada medenjaka od tijesta i kušanje gotovih). Svako dijete dobilo je na poklon licitarsko srce sa svojim imenom.
Licitarsko srce nam je poslužilo i kao poticaj za još jednu likovnu aktivnost.
Kruna našeg malog velikog projekta bio je nastup naše grupe Sovice u Svetom Ivanu Zelini povodom Dječjeg tjedna. Djeca su nastupala u replikama narodnih nošnji s folklornim plesovima i igrama s pjevanjem koje su tijekom projekta naučili.
Naš projekt upoznavanja starina i običaja nije gotov. Imamo još puno toga što možemo i želimo istražiti i naučiti. Nadamo se da će iskustva i spoznaje iz ovog projekta potaknuti djecu da postanu i ostanu čuvari tradicije i običaja.
Ana Zerec
Andreja Gagula
Marijana Petek